Ja sam Nevenka. Ona koja često zbori: „ Aooo, bataljujem! Ne mogu više…” Ali, ja sam i ona koja uprkos svemu ne odustaje, jer “life must go on”! I da ne bude zabune, ovo JA, lično pišem. Toliko sam već uspjela naučiti na časovima engleskog jezika koje smo imali u Crvenom krstu Budva. Jeste, priznajem da smo se smijale jedna drugoj pokušavajući da naučimo izgovor baš onako kako nas je Jocka učila. A, nije joj bilo lako… 

 Priznajem i to da nam je taj smijeh bio najznačajniji lijek koji smo pile nakon gimnastike i svih onih: “Ova vježba je najznačajnija za vaše tijelo…” Pa preskoči koju junače! Jeste, rekoše nam i to da razne delegacije, sa svih meridijana, žele da nas vide. I čim nam kažu da mi tu ništa ne treba da se pripremamo, odmah počinju pripreme u našoj glavi. Te kako da ih dočekamo i sa čim, šta koja od nas da umijesi, sve u svemu kako da se „ne obrukamo” pred svijetom…

 Ipak, najveselije je na časovima kreativnih radionica.Tada naša kreativna energija dolazi do punog izražaja i onda nastaju predivni predmeti. Pravimo kutije za nakit, ukrašavamo šešire, stvaramo muziku iz instrumenata koje same napravimo, lančiće i narukvice, slike i crteže… Zapjevamo „one stare“, sotto voce, a znamo i da se takmičimo u svemu i svačemu. Najviše u ljubavi! 

A, tek pripreme za izlete i putovanja! Istina, zaboravnost nam ponekada napravi problem, pa često shvatimo i to par dana pred put, da nam je istekla lična karta. Onda je atmosfera kao u košnici. Sve pametujemo… Ali, i to se kao čarobnim štapićem riješi, i tek onda imamo razloga za slavlje i zato uvijek pjesmom ispunimo naš mali karavan ljubavi. 

Eto, najbolje je da ipak batalim, jer zapeče me nešto u očima. Od ljubavi je to, ne brinite. 

Nevenka Vujović, korisnica programa „Zdravo starenje“