Претрага
Close this search box.
Sve (ni)je u redu

Kremenčug, Poltavska oblast

Dan ranije ništa nije upućivalo na početak rata. Ne sada. Praznično raspoloženje je nadjačalo i onu strijepnju koja u vazduhu prethodnih dana ne samo da se mogla osjetiti: mogla se udahnuti. Išla je pravo do srca.

24. februar 2022. Irenu iz sna budi zvuk bombi i pucnjave. Možda nije dobro čula – misli. Zora je. Četiri sata. Misli su joj sada vać usmjerene samo na djecu, tri sina koja su sa njom i suprugom u stanu. Samo da im se ništa ne desi.

Čini joj se da brzinom svjetlosti premotava najstrašnija scenarija. Ne, ne može tako da misli sada kada je sve u redu. Sve u redu? Dobro, svi su zajedno i ništa važnije u tom trenutku ne može biti.

Suprug joj kaže da uzme dokumente i ode sa djecom kod bake. Tamo je mirno. Provešće par dana van grada i sve će biti gotovo dok se vrati. „U pravu je. „- vjerovala je. Odlaze.

Buka koja dopire sa ulice, iz vazduha, ko zna više odakle, ne prestaje. Neće prestati ni dok Irena, nadajući se da će se situacija smiriti, ne odluči da napusti Ukrajinu deset dana od prvog pucnja.

Civili stradaju. Oko 2 000 izgubljenih života u razrušenom tržnom centru pored njihovog stana. Kraj se ne nazire.

Odlučili su.

Od prijatelja je čula da je u Crnoj Gori klima prijatna, jezik srodan ukrajinskom i mislila je da će joj zbog ukrajinske zajednice koja tu već postoji biti lakše. A šta je to lakše?

O putu od Ukrajine do Crne Gore Irena ne govori mnogo. Kaže da su kolone bile nepregledne, a ona sama sa troje djece. Na putu koji je trajao sedam dana najmanje je bilo sna. Ali dobro je kaže. Na bezbjednom je sa sinovima.

Prvo je došla u Bar, a sada već neko vrijeme živi u Sutomoru. Navikili su se. Zahvalna je Crvenom krstu Bar na svemu, posebno jer zna da nije sama. Da nije okupljanja koja organizuju, na kojima može da podijeli sve što je tišti, nije sigurna kako bi uspjela da se ohrabri da nastavi dalje.

Sjeća se lika supruga, baš onakvog kakav joj se urezao u sjećanje poslednji put kada ga je vidjela. Pred očima joj je slika njega dok pogledom prati nju i djecu kada su se uputili, kako kaže – „ka praznini“.

Ta praznina joj je sada u duši.

Jedino što želi je da se vrati kući i da ponovo svi budu zajedno.

Jedino što želi je mir.

* Od početka krize u Ukrajini Crveni krst Crne Gore pruža podršku ukrajinskim izbjeglicama u vidu informisanja, pružanja psihosocijalne i psihološke podrške, organizovanog učenja jezika, medicinskih asistencija, prikupljanja i distribucije humanitarne pomoći.