U okviru projekta Pružanje psiho-socijalne podrške u vanrednim situacijama, Crveni krst Crne Gore je ovih dana organizovao i radionice sa medijima i svojim partnerima.

Tako je održana radionica za medije pod nazivom “Izvještavanje  u kriznim situacijama – društveno odgovorno novinarstvo”. Cilj je bio ukazati na ulogu medija u kriznim situacijama, kao i na primjere izvještavanja koji ugrožavaju ljudsko dostojanstvo i krše kodeks profesije. Pored toga, bilo je više riječi i o uticaju plasiranih informacija na ljude koji su posredno i neposredno pogođeni nesrećom, kao i o pouzdanosti informacija koje se dobijaju od ljudi koji se nalaze u posebnom psihičkom stanju. Učesnici su najprije imali priliku da čuju nešto više o tome šta su krizni događaji i kakve posljedice mogu imati na pojedince i zajednicu. Nakon toga je bilo riječi o tome kako treba komunicirati sa ljudima koji su pogođeni nesrećom i koje njihove reakcije su normalne u odnosu na situaciju koja nije dio svakodnevnog ljudskog iskustva. Sve pomenuto obrađeno je i praktično kroz primjere iz regiona, tačnije izvještavanje medija o poplavama koje su pogodile Srbiju 2014. godine. Pored navedenog, objašnjena je i uloga Crvenog krsta Crne Gore u vanrednim situacijama, te samim tim i predstavljeno koje su to informacije koje mediji mogu očekivati od organizacije u slučaju nesreće.

 Organizovana je i radionica za institucije i organizacije koje su dio sistema za djelovanje u nesrećama, a pod nazivom „Reagovanje u kriznim situacijama – prevazilaženje profesionalnog stresa“. Učesnici su bili predstavnici: Direktorata za vanredne situacije, Područne jedinice za vanredne situacije Podgorice, Gorske službe spasavanja, Službe zaštite, Hitne medicinske pomoći, Instituta za javno zdravlje, Saveza izviđača, Help-a, UNHCR-a, Centra za tražioce azila i Uprave za zbrinjavanje izbjeglica. Teme radionice su bile reakcije pomagača tokom i nakon kriznih situacija, sindrom izgaranja, posljedice posredne traumatizacije i organizovanje psihološke podrške za pomagače. Učesnici su imali priliku da razmijene teška iskustva, ali i da ukažu na problem nedostatka ovakve vrste podrške za profesionalce i neprofesionalce koji vrlo često rizikuju sopstveni život kako bi pomogli ugroženim ljudima. Naime, vrlo često okolina smatra da su oni otporni na stresne događaje jer im je to posao i nešto sa čime se često suočavaju, dok sa druge strane pomagači tvrde da vrlo često zaboravljaju na sebe i svoje potrebe u želji da pomognu drugima. Poruka svih učesnika je da bi ovaj problem trebalo riješiti sistemski, te da je uvođenje psihološke pomoći pomagačima potrebno kako bi se očuvalo njihovo mentalno zdravlje i spriječili problemi na ličnom i poslovnom planu.