U Crvenom krstu Crne Gore danas su predstavljeni najvažniji nalazi studije „Pristup uslugama dugotrajne njege u Crnoj Gori“ nastale u okviru trogodišnjeg projekta „Jačanje otpornosti starijih osoba i osoba sa invaliditetom tokom COVID-19 i budućih katastrofa“ realizovanog u Crnoj Gori, Srbiji, Bosni i Hercegovini, Albaniji, Kosovu i Sjevernoj Makedoniji uz koordinaciju Crvenog krsta Srbije i podršku Evropske unije, Austrijske agencije za razvoj i Austrijskog Crvenog krsta. U Crnoj Gori partneri na projektu su Crveni krst Crne Gore i Savez slijepih Crne Gore.
Generalna sekretarka Crvenog krsta Crne Gore, Jelena Dubak, naglasila je važnost rezultata ove studije koja će poslužiti kao temelj za dalja istraživanja i unaprijeđenje položaja neformalnih njegovatelja. Dodala je da je to slučaj posebno jer dugotrajna njega u Crnoj Gori nije formulisana kao jedinstvena politika, usluge koje doprinose dugotrajnoj njezi su retko integrisane u jednu cjelinu, te jer je pandemija COVID 19 je izazvala dodatno opterećenje pružaoca zdravstvenih i socijalnih usluga što se donekle odrazilo na pružanje usluga koje doprinose dugotrajnoj njezi.
Dubak je istakla dugu, gotovo dvadesetogodišnju tradiciju Crvenog krsta Crne Gore u radu sa starijim osobama u Crnoj Gori kroz usluge u okviru programa briga o starijima, pomoć u kući za starije osobe i osobe sa invaliditetom koje najčešće žive same i neophodna im je podrška u obavljanju kućnih poslova, nabavke ljekova i namjernica, održavanja lične higijene i plaćanja računa, te inoviranje usluga kroz formiranje centara za njegu u zajednicama u Baru i Bijelom Polju i akreditovanu obuku za gerontodomaćice koju Crveni krst Crne Gore sprovodi.
Nataša Todorović, koordinatorka regionalnog projekta iz Crvenog krsta Srbije, navela je da je ovopionirski poduhvat za region i napor da se kroz desk istraživanje, kvantitativnu i kvalitstivnu analizu stvori slika o postojećem kapacitetu sistema za pružanje usluga dugotrajne njege, o tome kako će potrebe za tim uslugama rasti, kao i o tome koliko će sve to koštati naša društva i kako da osiguramo da svi imamo onu vrstu njege koja će nam biti potrebna.
Todorović je dodala da se čitava Evropa suočava sa demografskim promjenama koje intenzivno uvećavaju potrebe za dugotrajnom njegom i kreatori javnih politika se svuda hvataju u koštac sa pitanjem kako da sa jedne strane poveća obim usluga i učine ih dostupnijim, a da na drugoj strani kontrolišu njihove troškove. Zaključila je da je ovo veliki izazov i na globalnom nivou, te da su baš zato ovakva istraživanja dragocjena.
Tijana Veljović iz SeConS-a – grupe za razvojnu inicijativu koja je bila zadužena za komponentu sprovođenja analize i formulisanje preporuka, predstavljajući rezultate istraživanja naglasila je da je ova studija rađena po istoj metodologiji za svih šest regija Zapadnog Balkana koje su učestvovale u projektu nakon čega će rezultati biti sublimirani u okviru regionalne studije koja će biti osnova za formulisanje preporuka o tome kako povećati kapacitete pružalaca usluga i organizacija civilnog društva, kako poboljšati javne politike i uvećati finansijska davanja i na taj način osigurati bolji pristup uslugama dugotrajne njege za starije osobe i osobe sa invaliditetom u redovnim okolnostima, a posebno u slučaju vanrednih situacija poput pandemije izazvane virusom COVID-19.
Rezultati istraživanja pokazuju da u Crnoj Gori 44,9% osoba starijih od 65 godina ima velike poteškoće u obavljanju svakodnevnih aktivnosti, prevashodno usljed poteškoća sa kretanjem, a analiza poduzorka isitanika starijih od 65 godina ukazuje da je veći udio žena kojima je potrebna dugotrajna njega nego muškaraca.
Čak 83% osoba s invaliditetom starosti 18-64 godine ima potrebu za dugotrajnom njegom zbog velikih poteškoća u obavljanju dnevnih aktivnosti, uglavnom zbog prepreka sa kojima se suočavaju u odnosu na invalidnost- poteškoća u kretanju (u 42% slučajeva) i oštećenja vida (33%), a najveći udio osoba sa invaliditetom je iskazao potrebu za podrškom u organizovanju popravki u stanu, pri odlasku kod ljekara, plaćanja računa i nabavci, kao i održavanja stana.
Istraživanje je ukazalo na ključnu ulogu neformalnih njegovatelja u pružanju podrške osobama koje imaju potrebu za dugotrajnom njegom. Ključni pružaoci neformalne njege su djeca (čak 54,4%), supružnici (24,7%), roditelji (13,3%), brat ili sestra (2,5%), ili drugi srodnici (2,2%). Čak dvije trećine neformalnih njegovatelja (65,5%) ne dobija podršku od aktera iz socijalnih ili zdravstvenih ustanova ili humanitarnih organizacija.
Studiju možete preuzeti ovdje.