„Stranac je prijatelj kojeg nijesi imao priliku upoznati ranije“- entuzijastično, a opet pomalo umorno kroz osmijeh nam saopštava gdin Torbjorn Pedersen, ambasador dobre volje Danskog Crvenog krsta, koji je danas došao u Crnu Goru i upravo stiče prijatelje širom naše zemlje- među crvenokrstašima, ranjivim grupama i ostalim korisnicima Crvenog krsta Crne Gore, građanima naše zemlje…

Ovaj kosmopolita, koji je putovanje svog života započeo 2013. godine iz rodne Danske, stigao je i u Crnu Goru, u želji da što detaljnije upozna istoriju i kulturu naše zemlje, prirodne geografske ljepote, doživi različite ukuse domaće hrane i vina, upozna najskrivenija mjesta, ali i podijeli svoja iskustva sa nama kao i korisnicima programa Crvenog krsta. Sa 20 dolara u džepu svakog dana, ovaj entuzijasta, altruista, ali prije svega avanturista, već 136. put prolazi pasošku kontrolu, dobija pečat još jedne zemlje, a granice za njega očigledno ne postoje. To nam i potvrđuje pričom da je u svakoj zemlji koju je do sada obišao, imao priliku upoznati rad i zaposlene Crvenog krsta i da je svima cilj isti- gdje god da ste ova organizacija nas povezuje i nigdje na svijetu nijeste sami dok god vas štiti crvenokrstaška zastava. 

Ovaj zanimljivi gospodin, koji zrači iskustvom, jakom voljom, upornošću i pozitivnim duhom, godinama obilazi različite zemlje isključivo uz pomoć javnog prevoza. Kaže da ne smije koristiti usluge bilo koje letjelice, mora u svakoj zemlji provesti minimum 24 sata i ne smije se vratiti u svoju rodnu zemlju prije nego završi kompletno planirano putovanje, tj. obiđe 191 zemlju. Iako lišen prisustva roditelja, rođaka, prijatelja, tla rodne Danske, stalnog prebivališta, krova nad glavom, dokazuje nam da je ipak iskustvo koje je do sada stekao od neprocjenjivog značaja za njega prije svega kao jedinke, a potom i za sva nacionalna društva Crvenog krsta širom planete Zemlje. Umoran od sinoćnjeg puta od Kosova do Crne Gore, u neudobnom autobusu gdje nije uspio zaspati ni na kratko, priča nam kako je odspavao dva sata na obližnjoj klupi i kako nema potrebe više da odmara, jer želi da nam ispriča više o Islandu- zemlji u kojoj bi nakon Danske mogao najugodnije da živi, afričkim plemenima, rizicima u Venecueli, životu u Maliju…

Cilj njegovog putovanja je dobijanje inspiracije, sticanje obrazovanja iz prve ruke i, naravno, zabava. Kaže da nikad neće biti mlađi i da se osjeća dovoljno mladim da prihvati sve potencijalne rizike puta, ali i da je snaga volje čudesna, naročito u situacijama kada poželite sve napustiti, odustati i vratiti se u sigurne skute rodnog kraja. Sa najbližima se srijeće na putevima za različite zemlje, hvali se kako mu ponekad priprede i žurku iznenađenja negdje daleko, u nekoj do tada nepoznatoj zemlji, ali i kako preživjeti u npr. Vatikanu više od 24 sata, kada nemate gdje odsjesti, pa morate biti prije svega domišljati i pomalo lukavi. 

Put u našu zemlju počinje upoznavanjem sa zaposlenima u našoj organizaciji, kratko dijeli iskustva sa znatiželjnim novinarima, upoznaje djecu, mlade i odrasle romske i egipćanske populacije iz Kampa Konik, a obronke Kuča upoređuje sa prerijama u Peruu. Putašestvije po Crnoj Gori nastavlja posjetom Prijestonici Cetinje, zanima ga istorija i ratovi Crne Gore, stoji i rame uz rame sa Njegošem, a potom ostaje bez daha nad „nevjestom Jadrana“. Crna Gora- nekada mala, daleka, nepoznata zemlja, sada više nije nedodirljiva ovom strancu; sada stranac postaje njen najveći prijatelj.