Akcija sa kojom bi se zaokružila podjela paketa Crvenog krsta Kolašin u ovoj opštini, bila je akcija dostavljanja pomoći selima Morače: Petrova Ravan, Ulica i Sela.U ovoj akciji je podijeljeno 45 paketa.

Surovost života ljudi u ovim selima najbolje je oslikana načinom dopremanja hrane i životnih namirnica, gdje ni u 21. vijeku ljudi nemaju put do kuće. Hranu dostavljaju sajlom koja spaja obale Sjevernice, pa su i volonteri Crvenog krsta Kolašin tako „pozdravili“ ove gorštake bez puta do kuće. „Poslali“ su im sajlom koji paket hrane i vreću brašna.

Zlatija Rakočević starica rođena u vrijeme rata 1941. godine, čistila je snijeg dok se njena starčka snaga mogla jakati sa bijelim „čudom“ koje nas je zadesilo ove godina, a kad je posustala više nije bilo izlaza napolje, već je ostala zarobljena u kući. Da bi se spasila ropstva u kući zatrpanoj velikim snijegom, da bi sačuvala sebe i stoku u izbi u donjem dijelu kuće, odvalila je dasčani pod spuštila se nahranila stoku, uzela drva, improvizovala stube i tako svakodnevno dok nije došla pomoć od komšija udaljenih i po 2-3km. Desko Rakočevioć je, koliko je mogao i uzmogao, svakom komšiji koliko god bio udaljen pružio ruku pomoći. Tako je pomoć stigla i Zlatiji, pa je mogla opet izaći napolje, normalno nahraniti i napojiti svoje stado od 5 ovaca. Crvenokrstaši su posjetili babu, čuli ovu njenu priču i po drugi put ove zime podijelili malo vremena sa njom. Kada je snijeg bio i do dva metra, volonteri su na sankama obišli svaku kuću kojoj je trebao lijek ili nešto hrane, ili je neko zanemogao, pa su neke i od ovih kuća posjećivane tokom onih surovih zimskih dana.

Zdravka Rakočević živi na koljenima. Sama u maloj kući. Nepokretna. Neudata. Njen dan i započinje i završava se na koljenima. Slika joj visi na zidu znatno niže nego svima nama. Njeni dometi su znatno niži, jer bolest je savila i obalila, pa ne može pružiti ruke više od kvake. Takođe, po drugi put ove godine dolazimo do nje i dostavljamo joj pomoć. Njeno patrijarhalno vaspitanje i njeni postulati života „ne daju joj za pravo“ da napušti kuću i nađe drugi krov u nekom domu. O njoj brine Sreten Rakočević, uz veliku pomoć komšija koji mogu skupiti snage i pomoći drugome. Razuđenost i pustoš ovog sela otežava i ovako surov život. Opet je tu Desko Rakočević da pruži pomoć.

Starica Kosa Popović, da bi preživjela sve nedaće koje nam je donijela ova zima, u nemogućnosti da očisti snijeg ispred kuće koji je nanio manji usova i unese drva u kuću, bila je primorana da loži namještaj iz kuće. Sreća, to nije dugo trajalo. Drugog dana njenih problema sa snijegom, njen unuk se uz pomoć Vojske CG i volontera Crvenog krsta motornim sankama probio do svoje babe i oslobodio je od sniježne blokade.

Prilikom posjete ovim selima volonteri nijesu zaobišli ni monahinje iz Rusije koje borave u manastiru Prekobrđe i udijele im paket pomoći.

Od početka nevremena 4. februara pa do današnjeg dana oko 700 paketa volonteri ove organizacije su podijelili porodicama i u najudaljenijim selima, što kroz kupovinu od strane Ministarstva rada i soc staranj, što kroz donaciju kompanije Voli, a od toga 300 paketa je dobijeno od Crvenog krsta Crne Gore. Koliko je kompleksno obići sve seoske kuće, i dostaviti im paket pomoći govori podatak da smo u subotu, kada smo obilazili pomenuta sela, radno proveli 14 sati.

Ovo je samo jedna o aktivnosti kojima smo pokazali svoju humanost kako u danima nevremena, tako i u „normalnim“ uslovima života.