Korisnik sam Crvenog krsta od 2019. godine. Po osnovu invaliditeta koji imam-paraplegija lijeve strane tijela, član sam Udruženja paraplegičara. U tom periodu mi je bila prioritetna posihološka podrška, a članice mobilnog tima Crvenog krsta su me saslušale i vidjela sam da imaju jaku želju da mi pomognu…i znala sam da hoće. Samohrana sam majka dvoje djece. U tom periodu su bili maloljetni, pubertetskog uzrasta. Taj period njihovog odrastanja je bio veoma izazovan zbog nedostatka očinske figure, a ja nijesam imala dovoljno autoriteta nad njima. Plašila sam se da djeca ne krenu krivim putem. Psihološkinja mobilnog tima je redovno dolazila i obavljale smo razgovor u mom stanu, ili u Crvenom krstu. Uvijek su te djevojke bile dostupne za podršku i preko telefona, sms-a, poziva, čak i nakon radnog vremena. Živjela sam u stanu od 13 kvadrata. Obezbijedili su mi donaciju dvospratnog kreveta za djecu, i dušek na kom sam ja spavala, ćebad. Takođe, donaciju nove garderobe, obuće. Redovno su mi donirali hranu i higijenu, koja mi je mnogo značila zbog malih primanja, a velikih rashoda. Jednokratnu novčanu pomoć su mi uplaćivali kad sam bila u bezizlaznim situacijama- ona mi je bila slamka spasa. Vremenom se porodična situacija mijenjala i usložnjavala. Tokom korone moj vanbračni partner, sa kojim sam živjela relativno kratko zbog njegove sklonosti nasilju, napuštanju i odlasku od kuće, se vratio, jer nije imao gdje, i ja sam ga prihvatila nazad jer sam mislila da će njegov autoritet nad djecom biti pozitivan. Međutim, uprkos nasilju koje sam tada trpjela zbog djece, uspio je da ih okrene protiv mene. Tada su sve troje bili okrenuti protiv mene i zlostavljali su me psihički i fizički. Uz kontantnu psihološku podršku sam osnažena da izađem iz začaranog kruga u kom sam dugo bila zaglavljena i da krenem dalje. Trpjela sam nasilje, ali sam željela da svi budemo zajedno. Porodica je bila disfukncionalna i toksična. Oni su se iselili a ja sam ostala da živim u svom stanu koji mi je ustupljen na koristenje kao OSI licu od strane Sekretarijata. Izgubila sam porodicu, dobila sam mir. Međutim, osjećala sam se kao da su mi rođena djeca zabila nož u leđa. Ubrzo sam prihvatila da je to realnost koju moram prihvatiti i krenula sam dalje. Zbog stresa sam izgubila puno na kilaži ali sam vremenom, povratila snagu. Crveni krst me je uključio u grupe samopomoći. Okupljali smo se svake nedjelje, družili se, razgovarali, išli na izlete, proslavljali rođendane…Stekla sam nova poznanstva, a bolje sam se osjećala zahvaljujući tim druženjima, koja su uvijek puna smijeha, šale i pjesme…

U međuvremenu su mi pomogli i da se zaposlim. Korisnica Crvenog krsta, koju prate kroz isti projekat, ima potpuno oštećenje vida, razboljela se i bila joj je potrebna pomoć u kući, oko održavanja higijene, ishrane, svega, a uz to bila je i nepokretna. Mobilni tim Crvenog krsta je procijenio da bih ja mogla da pomognem i na taj način zaradim novac, koji mi mnogo znači zbog loše ekonomske situacije.

Zahvaljujući njima i povjerenju koje su mi ukazali, već 5 mjeseci mi se kvalitet života značajno poboljšao. Imam sada dovoljno sredstava za dostojanstven život i mogu sebi sada priuštiti stvaru, o kojima sam nekad samo mogla da sanjam. Moje mentalno zdravlje je mnogo unaprijeđeno, a materijalna situacija stabilizovana. Zahvaljujući podršci Mobilnog tima živim ljepši, mirniji i srećniji život. I dalje su uz mene. Zahvalna sam za sve, a najviše što živim život bez nasilja!

Podržimo osobe sa invaliditetom kroz organizovanje različitih inkluzivnih događaja i manifestacija u kojima će biti aktivni učesnici.

Posebno je važno da ih podržimo kroz obezbjeđivanje pristupnih rampi na svim površinama važnih institucija kod kojih je neophodno da ostvare pripadajuća prava. Ukoliko želiš da doniraš za osobe sa invaliditetom, možeš to učiniti uplatom sredstava za preventivne preglede i rehabilitacione usluge.